Koloman je 1102. godine u Biogradu na Moru okrunjen za kralja Hrvatske. Toma Arhiđakon je u 13. stoljeću zapisao da je unija Hrvatske i Ugarske bila posljedica osvajanja.No, Pacta conventa s kraja 14. stoljeća pripovijeda da je okrunjen tek nakon što se nagodio s dvanaest vodećih hrvatskih velikaša, jer su se Hrvati spremali protiv njega silom braniti svoje kraljevstvo.Je li ovaj dokument krivotvorina ili autentičan izvor predmet je znanstvene rasprave.U pokušaju da spriječi savez između Kolomana i Bohemonda I. Antiohijskog, bizantski car Aleksije I. Komnen dogovorio je brak između svog sina i nasljednika Ivana i Kolomanove rođakinje Piroške 1104. ili 1105. godine. Savez s Bizantskim Carstvom također omogućio je Kolomanu prodor u Dalmaciju 1105. godine. Prema Žitiju bl. Ivana Trogirskog, on je osobno zapovijedao svojim četama koje su opsjedale Zadar, najutjecajniji među dalmatinskim gradovima.Opsada je trajala sve dok trogirski biskup Ivan nije sklopio sporazum između Kolomana i građana koji su prihvatili kraljevu vrhovnu vlast.Nakon kratke opsade predao se i grad Split, ali su druga dva dalmatinska grada — Trogir i Šibenik — kapitulirala bez otpora.U Žitiju svetog Kristofora mučenika stoji i da je mađarska flota pokorila otoke Kvarnerskog zaljeva, uključujući Brač, Cres, Krk i Rab.Toma Arhiđakon pripovijeda da je Koloman svakom dalmatinskom gradu dao vlastitu "povelju sloboština" kako bi osigurao njihovu lojalnost.Te su slobode uključivale pravo građana da slobodno izaberu biskupa svog grada i njihovo oslobađanje od bilo kakvog danka koji se plaća monarhu.Nakon osvajanja Dalmacije, Koloman je preuzeo novu titulu - "kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije" - koja je prvi put zabilježena 1108.