U diplomi od 26. srpnja 1324., ugarski kralj Karlo I. naziva Basaraba "našim vojvodom Vlaške", što ukazuje da je u to vrijeme Basarab bio vazal ugarskog kralja.^[62] Ubrzo je, međutim, Basarab odbio prihvatiti kraljevu vrhovnu vlast, jer ni Basarabova rastuća moć ni aktivna vanjska politika koju je vodio za svoj račun prema jugu nisu mogli biti prihvatljivi u Mađarskoj.^[63] U novoj diplomi, od 18. lipnja 1325., kralj Karlo I. spominje ga kao "Basarab Vlaške, nevjeran kraljevoj svetoj kruni" (Bazarab Transalpinum regie corone infidelem).^[64]U nadi da će kazniti Basaraba, kralj Karlo I. pokrenuo je vojnu kampanju protiv njega 1330. godine. Kralj je sa svojom vojskom napredovao u Vlašku gdje se činilo da je sve opustošeno.Budući da nije mogao pokoriti Basaraba, kralj je naredio povlačenje kroz planine.Ali u dugoj i uskoj dolini, mađarsku vojsku napali su Rumunji, koji su zauzeli položaje na uzvisinama.Bitka, nazvana Bitka kod Posade, trajala je četiri dana (9. – 12. studenoga 1330.) i bila je katastrofa za Mađare čiji je poraz bio razoran.^[65] Kralj je uspio spasiti život samo razmjenom svog kraljevskog grba s jednim od svojih pratilaca.^[66]Bitka kod Posade bila je prekretnica u ugarsko-vlaškim odnosima: iako su tijekom 14. stoljeća mađarski kraljevi još više puta pokušali regulirati vlaške vojvode, ali su uspjeli samo privremeno.Tako je Basarabova pobjeda nepovratno otvorila put neovisnosti Kneževine Vlaške.