Srpski ustanak 1596. – 1597., poznat i kao Hercegovački ustanak 1596. – 1597., bio je ustanak koji je organizirao srpski patrijarh Jovan Kantul (1592. – 1614.), a predvodio Grdan, nikšićki vojvoda protiv Osmanlije u Hercegovačko-crnogorskom sandžaku vilajetu, za vrijeme dugog turskog rata (1593–1606).Ustanak je izbio nakon neuspjelog Banatskog ustanka 1594. i spaljivanja moštiju Svetog Save 27. travnja 1595.;obuhvatala je plemena Bjelopavlići, Drobnjaci, Nikšići i Piva.Ustanici, poraženi na Gackom (Gatačkom polju) 1597. godine, bili su prisiljeni kapitulirati zbog nedostatka strane podrške.Nakon neuspjeha ustanka mnogi su Hercegovci iselili u Boku Kotorsku i Dalmaciju.Najranije značajnije srpske seobe dogodile su se između 1597. i 1600. Grdan i patrijarh Jovan nastavit će planirati pobune protiv Osmanlija u narednim godinama.Jovan je ponovno stupio u kontakt s papom 1599. godine, ali bez uspjeha.Srpski, grčki , bugarski i albanski redovnici posjećivali su europske dvorove tražeći pomoć.Prvo desetljeće 17. stoljeća doživjelo je nekoliko uspješnih crnogorskih borbi protiv Osmanlija pod vodstvom mitropolita Rufima.Pleme Drobnjaci porazilo je Osmanlije u Gornjoj Bukovici 6. svibnja 1605. godine. Međutim, Osmanlije su istog ljeta uzvratile i zarobile vojvodu Ivana Kaluđerovića, koji je na kraju odveden u Pljevlja i pogubljen.Sa sabora u samostanu Kosijerevo, 18. veljače 1608., srpski prvaci pozvali su španjolski i napuljski dvor na konačnu energičnu akciju.Preokupirana,Španjolska nije mogla učiniti mnogo u istočnoj Europi.Međutim, španjolska flota ipak je napala Drač 1606. godine. Naposljetku, 13. prosinca 1608. patrijarh Jovan Kantul organizirao je sabor u manastiru Morača na kojem su se okupile sve ustaničke vođe Crne Gore i Hercegovine.Ustanak 1596.-1597. poslužit će kao uzor višestrukim protuosmanskim ustancima u Bosni i Hercegovini u narednim stoljećima.