Veliki vojni porazi, poput bitke kod Königgrätza 1866., prisilili su cara Josipa da prihvati unutarnje reforme.Kako bi umirio mađarske separatiste, car je sklopio pravičan dogovor s Mađarskom, austro-ugarski kompromis iz 1867. koji je sklopio Ferenc Deák, a kojim je nastala dvojna monarhija Austro-Ugarska.Dvama su kraljevstvima odvojeno upravljala dva parlamenta iz dvaju glavnih gradova, sa zajedničkim monarhom i zajedničkom vanjskom i vojnom politikom.Ekonomski, carstvo je bilo carinska unija.Prvi premijer Mađarske nakon kompromisa bio je grof Gyula Andrássy.Vraćen je stari mađarski ustav, a Franjo Josip je okrunjen za kralja Mađarske.Austro-Ugarska je zemljopisno bila druga najveća država u Europi nakon Rusije.Njezini su teritoriji 1905. procijenjeni na 621.540 četvornih kilometara (239.977 četvornih milja). ^[72] Nakon Rusije i Njemačkog Carstva, bila je treća najmnogoljudnija zemlja u Europi.To je doba svjedočilo značajnom gospodarskom razvoju u ruralnim područjima.Nekada zaostalo mađarsko gospodarstvo postalo je relativno moderno i industrijalizirano na prijelazu u 20. stoljeće, iako je poljoprivreda ostala dominantna u BDP-u do 1880. Godine 1873., stara prijestolnica Budim i Óbuda (drevni Budim) službeno su spojeni s trećim gradom, Peštom , čime je nastala nova metropola Budimpešta.Pešta je prerasla u administrativno, političko, gospodarsko, trgovačko i kulturno središte zemlje.Tehnološki napredak ubrzao je industrijalizaciju i urbanizaciju.BDP po glavi stanovnika rastao je otprilike 1,45% godišnje od 1870. do 1913., što je vrlo povoljno u usporedbi s drugim europskim nacijama.Vodeće gospodarske grane u toj gospodarskoj ekspanziji bile su električna energija i elektrotehnika, telekomunikacije i promet (osobito gradnja lokomotiva, tramvaja i brodova).Ključni simboli industrijskog napretka bili su koncern Ganz i Tungsram Works.U tom su razdoblju uspostavljene mnoge državne institucije i moderni administrativni sustavi Mađarske.Popis stanovništva mađarske države 1910. godine (bez Hrvatske) bilježi raspodjelu stanovništva Mađara 54,5%, Rumunja 16,1%, Slovaka 10,7% i Nijemaca 10,4%.^[73] Vjerska denominacija s najvećim brojem pristaša bila je rimokatolicizam (49,3%), zatim kalvinizam (14,3%), grčko pravoslavlje (12,8%), grkokatolicizam (11,0%), luteranstvo (7,1%) i judaizam (5,0%)